veličina fonta

verzija za štampu

copyright

pošalji komentar

Osmić: Vezani i pretučeni bojovnici

Alija Osmić

11 mart 2010  Mario Franjić ispričao je Sudskom vijeću kako je čuo da je optuženi Alija Osmić pretukao Vlatka Kapetanovića.

“Unutar garaže sam vidio Vlatka, ležao je svezan i odmah sam vidio da je pretučen, da su mu oči natekle i da je polunag. Vidio sam i druge bojovnike koji su bili pretučeni i natečeni. Uplašio sam se i nisam znao šta se dešava, ali mi je Ivan Kapetanović rekao da je optuženi najviše tukao”, kazao je Franjić.

Ivan Kapetanović je na suđenju Aliji Osmiću iskaz dao u korist Državnog tužilaštva u januaru ove godine, kada je kazao da je optuženi odveo njegovog brata Vlatka, kojeg nikada više nije vidio.

Osmića, bivšeg vojnog policajca 307. brigade Armije BiH (ABiH), Tužilaštvo BiH tereti da je tokom 1993. i 1994. godine učestvovao u ubistvima, mučenjima i zatvaranjima hrvatskih civila, koji su bili zatočeni “u podrumima i garažama”, “Marksističkom centru – Klosteru časnih sestara” i logoru Stadion “Iskra”.

U optužnici stoji da je Osmić krajem jula 1993. godine Vlatka Kapetanovića pretukao u garaži u naselju Donjići, da bi ga potom iz podrumskih prostorija Marksističkog centra – Klostera časnih sestara izveo i nakon premlaćivanja ubacio u gepek crnog mercedesa i odvezao u nepoznatom pravcu.

Mario Franjić, nekadašnji pripadnik postrojbe protuzračne odbrane Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kazao je da je sukob između Armije BiH i HVO-a u Bugojnu počeo 17. jula 1993. godine, te da se nakon “nekoliko dana predao sa svim civilima Hrvatima”.

“Sprovedeni smo do kuće u Donjićima, i tu sam bio dva ili tri dana sa civilima. Poslije toga došao je jedan vojnik i odveo me do garaže privatne kuće, gdje sam vidio pripadnike HVO-a zarobljene. Tokom noći su dolazili vojnici ABiH, koji su prozivali Vlatka Kapetanovića i tukli ga”, kazao je Franjić.

Prema kazivanju ovog svjedoka, nakon nekoliko dana zatvorenici su odvedeni u Marksistički centar – Kloster časnih sestara, gdje su stajali u jednoj učionici i “jedan po jedan izlazili da damo podatke”.

“Sjećam se trenutka – Vlatko je sjedio na klupi i neko proziva njegovo ime, i to je posljednji put da sam ga vidio. Kada je došao moj red, prozvali su me i odveli dolje u podrum, ali tamo Vlatka nije bilo”, ispričao je Franjić.

Svjedok je dodao da je u podrumu Klostera časnih sestara ostao desetak dana, te da su u tom periodu zatvorenici odvođeni na prinudne radove.

“Nakon dan ili dva došli su stražari da me izvedu na kopanje leševa, međutim došao je Alija i rekao tom čuvaru: ‘Što pogrešne ljude odabireš?’, a meni je rekao: ‘Ti, komšo, sjedi.’ On je valjda to rekao jer smo mi iz iste ulice. Ja nisam išao na taj rad, ali jesu drugi. Kada su se vratili, rekli su mi da je Mario Zrno nastradao i da su ga tukli, a to se ispostavilo tačnim jer je preminuo nakon toga”, rekao je Franjić.

U optužnici stoji da je Osmić iz Klostera časnih sestara izveo grupu zatočenika, među kojima je bio i Mario Zrno, radi ukopa leševa u naselju Vrbanja. Zatvorenici su na obavljanju radova psihički i fizički zlostavljani, dok je Zrno, navodi se u optužnici, pretučen “rukama, nogama, krampama, lopatama i kamenjem”.

Svjedok je u sudnici ispričao da je nakon desetak dana odveden u logor na stadionu “Iskra” u Bugojnu, gdje je ostao do marta 1994. godine. Kako je kazao, tokom tog perioda nije viđao optuženog Osmića.

Naredno ročište zakazano je za 18. mart ove godine, kada će Tužilaštvo saslušati dva nova svjedoka.