veličina fonta

verzija za štampu

copyright

pošalji komentar

Osmić: Oči pune mržnje

Alija Osmić

04 mart 2010  Zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH pod šifrom A je ispričao kako je optuženi Alija Osmić pretukao nekoliko zatočenika u garaži u naselju Donjići, te ga je opisao kao “divljaka”.

“Izvodili su nas samo da nas tuku. Mene je izveo izvjesni Eso Halilović, skupa sa Ivanom Kapetanovićem, i tukao. Mislio sam da ćemo biti pošteđeni jer je Eso bio naš susjed, ali nismo. Taj trenutak mi je bio vječan. (...) U garažu je ulazio i Alija Osmić i tukao. Te oči pune mržnje nikada neću zaboraviti”, rekao je svjedok A, koji je u sudnici prepoznao optuženog.

Ovaj svjedok je ispričao kako se 23. jula 1993. godine, skupa s drugim pripadnicima Prve bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i civilima hrvatske nacionalnosti s područja Bugojna, predao pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), nakon čega je zatočen u garaži u naselju Donjići.

Alija Osmić, bivši pripadnik Vojne policije 307. brigade ARBiH, tereti se da je tokom 1993. i 1994. godine sudjelovao u ubistvima, mučenju, nečovječnom postupanju i prisiljavanju na prinudne radove civila hrvatske nacionalnosti s područja Bugojna.

U optužnici stoji da su civili zatvarani te fizički zlostavljani u garažama i privatnim kućama u naselju Donjići, Marksističkom centru – Klosteru časnih sestara, Kulturno-sportskom centru, logoru na stadionu Nogometnog kluba (NK) “Iskra” i prostorijama “BH Banke” u Bugojnu.

Svjedok je kazao da optuženog Osmića nije viđao na stadionu NK “Iskra”, kao ni u Marksističkom centru, ali je ustvrdio da su pripadnici “brigadne policije” vršili obezbjeđenje zatočenika u garaži u Donjićima, gdje je optuženi Osmić pretukao nekoliko osoba.

“Iživljavao se nad Vlatkom Kapetanovićem, a tada je, skupa s još nekoliko osoba, izveo iz garaže Marija Glišića, kojeg su tukli vani i, kad su ga ponovo uveli, na njega su bacili felgu od auta. (...) Alija, te izvjesni Kajka i Sarajka su tukli i Ivana Keškića, koji je nekoliko puta pao u nesvijest”, prisjetio se ovaj svjedok.

Tokom unakrsnog ispitivanja svjedoka A, Odbrana Osmića je istakla da u izjavi koju je ranije dao Tužilaštvu BiH nije spominjao optuženog, na što je on odgovorio da ga nisu pitali za njega.

“Možda mi nije ni na pamet padao tada, ali ostajem pri onom što sam rekao danas. Osmić je prvi dan po našem dovođenju u garažu uletio kao divljak i počeo tući”, objasnio je svjedok A.

Nakon dva dana, skupa s drugim zatočenicima, svjedok je prebačen u Marksistički centar, gdje je ostao 15 dana, te je potom odveden na stadion “Iskra”.

“U Marksističkom sam bio smješten u podrumu. Dolazili su neki vojnici i prozivali ljude po imenima. Jednom prilikom su prozvali i mene, ali je tada bojnik Džaja spriječio da odem. Kada se ta grupa vratila, rekli su nam da su iskopavali mrtve iz Vrbanje, te da Marija Zrne više nema. Kazali su da je Zrno pretučen lopatama i da je preminuo”, rekao je zaštićeni svjedok A.

Krajem jula 1993. godine, kako stoji u optužnici, Osmić je, skupa s drugim pripadnicima ARBiH, izdvojio iz Marksističkog centra grupu zatočenika, koji su potom odvedeni na skupljanje i ukopavanje leševa iz naselja Vrbanje. Tokom obavljanja tih radova nekoliko zatočenika je fizički zlostavljano, dok je jedan usljed premlaćivanja preminuo.

Kako je pojasnio zaštićeni svjedok A, “krajem augusta ili početkom septembra 1993. godine” odveden je na obavljanje radova u Gornji Vakuf, da bi nakon dva mjeseca ponovo bio vraćen na stadion, odakle je pušten 19. marta 1994. godine.

Nastavak suđenja zakazan je za 11. mart 2010. godine.