veličina fonta

verzija za štampu

copyright

pošalji komentar

Lalović i Škiljević: Uslovi na Kuli “kao prije rata”

Lalovic i Skiljevic

04 mart 2010  Goran Nešković, bivši pomoćnik ministra pravde Republike Srpske, kazao je da su ratni zarobljenici u Kazneno-popravnom domu Kula bili isključivo u nadležnosti vojske i policije.

“Odluku o formiranju centara za ratne zarobljenike pri kazneno-popravnim domovima je donijelo Ministarstvo odbrane, i svi zarobljenici su bili pod kontrolom vojske i civilne policije. (...) Prema Uputstvu o postupanju sa ratnim zarobljenicima, organi vojne i civilne bezbjednosti su mogli hapsiti ljude ili ih izvesti iz zatvora na ispitivanje kada god to su željeli”, rekao je Nešković svjedočeći u korist Odbrane Soniboja Škiljevića.

Nešković je dodao da uprava zatvora nije mogla donositi odluke o razmjeni zarobljenika, nego se o tome “brinula vojna komisija za razmjene”.

Radoje Lalović i Soniboj Škiljević terete se za zločine u Kazneno-popravnom domu (KPD) “Butmir” na Kuli kod Sarajeva, gdje su bili zatvoreni muškarci, žene i djeca nesrpske nacionalnosti. Prema optužnici, zatvorenici su držani u nehumanim uslovima i odvođeni na obavljanje prinudnih radova, zbog kojih su neki smrtno stradali.

Lalović je, kako stoji u optužnici, do kraja 1992. bio upravnik Kule, a dotadašnji zamjenik Škiljević je krajem te godine i sam preuzeo funkciju upravnika i obavljao je do kraja 1995. godine.

Nešković je potvrdio da su zatvorenici i prema Uputstvu Ministarstva odbrane mogli biti korišteni za radove u krugu ili izvan kruga zatvora.

“Radili su sve što je vojska procijenila da je potrebno. Neki ljudi su, koliko sam ja čuo, željeli da idu na radove zbog hrane”, kazao je Nešković.

Neđo Drašković, drugi svjedok Odbrane, bivši predsjednik Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, kazao je da je redovno kontaktirao sa obojicom upravnika KPD-a Kula i da je njihov odnos bio “krajnje korektan”.

“Imao sam kontakte i sa Lalovićem i sa Škiljevićem. Kontaktirao sam ih u vezi s civilnim pritvorenicima koje je zatvorio redovni sud. Uvijek su bili korektni”, rekao je Drašković i dodao da je uprava zatvora imala nadležnost samo nad civilnim pritvorenicima, dok su nad ostalim zatvorenicima kontrolu imale vojska i policija.

Svjedok je za uslove smještaja rekao da su bili “kao prije rata” te da su sobe bile čiste i uredne. Istu hranu su, kako kaže, jeli svi, “i uprava i zatvorenici”.

Željko Mitrović, bivši komandir radne obaveze na Grbavici, ispričao je da je od ljeta 1992. pa “do kraja rata 1995. godine”, koristio zatvorenike iz KPD-a Kula za obavljanje radova na zaštiti od snajpera, kopanju rovova i sličnim poslovima.

“Prvi put kada sam došao, čuvar je pitao zatvorenike ko želi da ide. Javilo se njih 12 tada. Zatvorenici su išli dobrovoljno na radove. (...) Uvijek sam ja odvodio i dovodio zatvorenike. Dežurni čuvar je uvijek zapisivao imena ljudi koji su otišli na rad. Ljudi su prebrojavani na povratku”, rekao je Mitrović.

Željko Mitrović je u martu 2009. pred Kantonalnim sudom u Sarajevu priznao krivicu za zločin protiv civilnog stanovništva i osuđen je na dvije godine zatvora.

O uslovima na radu Mitrović je rekao “da su bili podjednako teški za svakoga” i da se sjeća nekoliko ranjavanja prilikom rada.

“Sam rat i sama Grbavica su bili opasni. (...) Sjećam se da je jedan čovjek bio ranjen, a da je jedan poginuo. Bilo je ranjavanja i drugih ljudi koji nisu bili zarobljenici s Kule. Ranjavanje je bilo svakodnevna stvar u tim uslovima. Ja sam ranjen tri puta”, rekao je Mitrović.

Nastavak suđenja zakazan je 10. marta 2010. godine.