veličina fonta

verzija za štampu

copyright

pošalji komentar

Kličković i ostali: Opravdane evakuacije

Klickovic i ostali

09 februar 2010  Zdravko Marčeta, bivši načelnik Štaba Teritorijalne odbrane u Bosanskoj Krupi, svjedočeći u korist Gojka Kličkovića kazao je da prvooptuženi nije bio nadređen vojnim strukturama u tom gradu, te je istakao da su evakuacije Bošnjaka s tog područja bile opravdane.

“Dogodio se taj rat i mi smo imali vrlo malo snaga za odbranu, a trebalo je obezbijediti i mjesta naseljena muslimanskim stanovništvom. Mogli smo pustiti ljude da žive bez obezbjeđenja, ali je to bilo rizično zbog ekstremnih grupa koje su dolazile. Da smo tako uradili, ne daj Bože, imali bismo nešto poput Srebrenice”, rekao je Marčeta i dodao da je civilna vlast Krupe, skupa s vojnim strukturama, provela evakuacije zbog “mogućnosti organizovanja odbrane”.

Marčeta je u decembru 2008. godine dao iskaz kao svjedok Tužilaštva BiH, kada je govorio o djelovanju civilnih i vojnih struktura u Bosanskoj Krupi.

Gojko Kličković je optužen za zločine protiv čovječnosti, ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, te povrede zakona ili običaja rata tokom 1992. godine na području Bosanske Krupe. Njega Tužilaštvo BiH tereti, zajedno s Mladenom Drljačom i Jovanom Ostojićem, za udruženi zločinački poduhvat koji je otpočeo u ljeto 1991. godine s ciljem stvaranja zasebne države bosanskih Srba.

U optužnici stoji i da je “u skladu sa pismenom naredbom Gojka Kličkovića” u maju 1992. godine civilno muslimansko stanovništvo s područja grada Krupe, Arapuše, Zaluga, Potkalinja, Velikog Dubovika, Velike Jasenice i Zalina prisilno iseljeno na područje Bihaća i Sanskog Mosta.

“Vi ste našli rješenje skupa s civilnim vlastima drugih općina gdje da se smjeste ti ljudi. (...) Sjećam se da je kasnije bilo prigovora što su oni evakuisani i da ih je trebalo sve poubijati, ali je bilo i onih što su podržavali takvu odluku”, objasnio je Marčeta odgovarajući na pitanja prvooptuženog.

Svjedok je pojasnio da su 21. aprila 1992. godine “muslimanske snage” napale Bosansku Krupu, nakon čega im je u pomoć, na zahtjev izvjesnog Miroslava Mamlića, bivšeg pripadnika Teritorijalne odbrane (TO) tog grada, došla brigada iz Sanskog Mosta.

“Tad se dovodilo u pitanje da li ćemo uspjeti u odbrani jer je druga strana bila mnogobrojnija i više naoružana. (...) Mislim da smo drugog, trećeg ili četvrtog dana po otpočinjanju sukoba zauzeli položaje uz desnu obalu rijeke Une”, rekao je Marčeta.

Grad Bosansku Krupu dijeli rijeka Una i, prema iskazima svjedoka, većina Bošnjaka je živjela na lijevoj strani obale, dok je većina srpskog stanovništva naseljavala desnu obalu.  

Marčeta je kazao i da je naredba Skupštine Srpske opštine Bosanska Krupa od 24. aprila 1992. godine o rušenju mostova u tom gradu “imala smisla”.

“Kličković nam u vojnim strukturama nije mogao biti nadređen, ali je bila poželjna saradnja s civilnom vlašću. (...) Smatram da je ovo mogla biti više preporuka nego naredba jer se od nas tražilo da taj zadatak izvršimo po našoj procjeni”, objasnio je Marčeta i dodao da je u skladu s “vojnom procjenom” nakon otpočinjanja dejstava srušen betonski most u Krupi.

Nastavak suđenja zakazan je za 10. februar 2010. godine.