veličina fonta

verzija za štampu

copyright

pošalji komentar

Bastah i ostali: Sjećanje na bol

Predrag Bastah i Goran Viskovic

14 septembar 2009  Državni tužilac pročitao u sudnici iskaz zaštićene svjedokinje koja tvrdi da je tokom dva mjeseca zatočenja u logoru Sušica odvedena više od 50 puta na silovanje i da ju je silovao jedan od optuženih.

Zaštićena svjedokinja A6 je Tužilaštvu BiH rekla da ju je Goran Višković više puta silovao dok je bila zatočena u logoru Sušica na području Vlasenice.

“Ja sam sigurna da sam u dva mjeseca, koliko sam bila zarobljena, izvedena 50 puta na silovanje, dok nisam 2. augusta odvedena na razmjenu”, stoji u iskazu svjedokinje A6.

Njena, kao i izjava Muške Šestović pročitane su u sudnici uprkos protivljenju Odbranâ. Vijeće je odobrilo čitanje nakon što su sudije saslušale nalaz i mišljenje Alme Bravo-Mehmedbašić, vještakinje neuropsihijatrice, koja je na osnovu medicinske dokumentacije svjedokinja utvrdila da nisu u stanju svjedočiti pred sudom zbog “teških psihičkih oboljenja i opasnosti od retraumatizacije”.

Odbrane su tvrdile da obje imaju “teška psihička oboljenja”, te da su “sugestibilne i nepouzdane”, ali je Vijeće dozvolilo da se njihovi izkazi dati tokom istrage u Tužilaštvu uvrste u sudski spis.

Prema navodima optužnice, Predrag Bastah zvani Car, bivši pripadnik rezervne policije u Vlasenici, i Goran Višković zvani Vjetar, nekadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), u periodu od aprila do kraja septembra 1992. godine sudjelovali su u napadu na nesrbe s područja općine Vlasenica, te njihovom zatvaranju u logor Sušica i druge logore na području tog grada.

Između ostalog, Višković se tereti da je u periodu između juna i jula 1992. godine u više navrata silovao osobu pod pseudonimom A6, koju je izvodio iz logora i dovodio u kuću u neposrednoj blizini logora, gdje ju je silovao i zlostavljao, tražeći da mu “uzvraća ljubav i vrišti”.

Svjedokinja A6 je tokom istrage rekla da je uhapšena u Vlasnici u junu 1992. godine i odvedena u logor Sušica.

“Mogu se sjetiti bola. Izvođena sam iz hale i prostora u kojem sam držana. Izvodila me osoba pod nadimkom Vjetar. Ne znam kako se zove, ali taj nadimak odjekuje u meni”, kazala je svjedokinja.

Silovanja su, rekla je svjedokinja, posmatrali drugi pripadnici vojske i policije i vikali: “To, Vjetre, to, Vjetre!”

“Dok me silovao, tjerao me da mu uzvraćam ljubav i da vrištim. Morala sam da vrištim jer me grizao i tukao”, dodala je svjedokinja A6.

Ova svjedokinja je rekla i da ju je silovala osoba koju poznaje po nadimku “Basta”, te da je i to silovanje trajalo “po nekoliko dana”.

U iskazu Muške Šestović stoji da ju je Goran Višković uhapsio u njenom domu u Vlasenici u julu 1992. godine te odveo u policijsku stanicu na ispitivanje.

“Došli su u predvečernjim satima Goran Vjetar i milicionar Sokanović iz Sarajeva. Meni su naredili da sjednem u auto i odveli me u policijsku stanicu. Rečeno mi je da sam ulazila u srpske kuće i da sam pljačkala, što sam negirala, pa su me pustili”, kazala je svjedokinja Šestović tokom istrage.

Šestović je ispričala i da je Viškovića vidjela nekoliko dana kasnije kako na ulici tuče njenu komšinicu Ramizu Handžić “kundakom od puške po leđima”. Handžić je prethodno svjedočila na ovom suđenju.

“Nakon toga sam pobjegla i vidjela kako neki vojnici tjeraju muslimane da pužu po asfaltu. Kada su me vidjeli, i mene su natjerali da radim isto. Tada sam čula da dolazi Goran Višković... On me nabio nogom, a potom mi stavio cijev od puške na leđa. Ja sam mu rekla da su mi djeca na sigurnom i da će me osvetiti. On nije ništa odgovorio, samo su nas strpali u kombi i odveli u Sušicu”, stoji u iskazu svjedokinje Šestović. 

Nastavak suđenja je 5. oktobra 2009. godine.