veličina fonta

verzija za štampu

copyright

pošalji komentar

Bundalo i ostali: U iščekivanju

Bundalo i ostali

10 oktobar 2008  Svjedokinja iz Kalinovika ispričala kako su joj odveli muža i kako je čekala njegov povratak ili vijesti o njemu.

U  junu 1992. godine muškarci iz sela Mjehovina, općina Kalinovik, dobili su obavještenje da se moraju javiti na radnu obavezu. Zaštićena svjedokinja Tužilaštva BiH pod šifrom C je rekla da su svi koji su se javili zatočeni u osnovnu školu, a potom u “Barutni magacin”.

Među onima koji su zatočeni 26. juna 1992. godine bio je i suprug svjedokinje C. On je, kako je kasnije saznala, odveden iz “Barutnog magacina” u “nepoznatom pravcu i ubijen”.

“Izgubila sam svog muža, dom i sve. Jedino želim da ga pronađem i zakopam. Još uvijek ne znam šta mu se tačno desilo”, kazala je svjedokinja C.

Ratko Bundalo, Neđo Zeljaja i Đorđislav Aškraba terete se da su tokom 1992. godine na području Kalinovika učestvovali u ubistvima, mučenjima, silovanjima, prisilnim nestancima, uništavanju imovine te zatvaranju Bošnjaka u Osnovnu školu “Miladin Radojević” i “Barutni magacin”.

Svjedokinja C je ispričala kako je većina mještana Mjehovine otišla iz tog sela jer su vidjeli da “tu više nema života”, dok je ona, zajedno sa 11 komšija, ostala jer je čula da “onima koji odu neće vratiti muževe”.

“Vjerovala sam da će ih pustiti, ali nisu. Kasnije, kada sam odlazila u ‘Barutni’ da vidim muža, sjećam se da ga je Đorđislav Aškraba čuvao. Aškraba je, zajedno sa Zeljajom i Savom Crnjakom, jednom prilikom došao u selo, i tada su odveli Šerifu Hadžić”, kazala je svjedokinja C.

Tokom davanja iskaza svjedokinja je prepoznala Zeljaju u sudnici i kazala da je on bio “glavni u policiji” u Kalinoviku.

I svjedokinja C je uhapšena 10. juna 1992. godine i, zajedno sa još nekoliko preživjelih mještana Mjehovine, odvedena u Osnovnu školu “Miladin Radojević” u Kalinovik. Krajem augusta 1992. godine oslobođena je u razmjeni.

Pri unakrsnom ispitivanju svjedokinje, Đorđislav Aškraba je prokomentarisao da u njenom svjedočenju ima “dosta montiranih priča”.

I drugi svjedok Tužilaštva iskaz je dao uz zaštitne mjere, pod šifrom G. On tvrdi da su ga izvjesni Ćifo Mandić i Saša Cerovina uhapsili 24. aprila 1992. godine, nakon čega je odveden u policijsku stanicu u Kalinoviku, gdje je vidio Zeljaju, te potom u osnovnu školu u tom gradu.

“Zeljaju sam samo vidio u hodniku policije kada sam doveden, a koliko se sjećam, policija nas je čuvala i u školi, gdje sam ostao 12 dana, nakon čega su me, zajedno sa 71 muškarcem, prebacili u ‘Barutni magacin’”, kazao je svjedok G.

Tokom zatočeništva u “Barutnom magacinu” svjedok G je, kako tvrdi, “često” viđao Aškrabu, koji je “nadgledao stražu”, te izdavao naredbe drugim stražarima da odvode zatočenike, koji bi se “dobrovoljno javljali” na radove.

Prilikom povratka sa radova iz Avtovca 18. jula 1992. godine, svjedok G je uspio iskočiti iz vozila u kojem su bili stražari i šest drugih zatvorenika, te pobjeći u šumu. Nakon dužeg pješačenja došao je na slobodnu teritoriju.

Nastavak suđenja zakazan je za petak, 17. oktobar 2008. godine, kada će Tužilaštvo BiH saslušati svjedoka F, kojeg će pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) privesti jer odbija da se pojavi na Sudu BiH.