veličina fonta

verzija za štampu

copyright

pošalji komentar

Različite sudske odluke

Sud BiH

10 oktobar 2008   U BiH još uvijek nema jasnog stava sudova da li bi optuženi za ratne zločine trebali biti zadržavani u pritvoru samo zbog sumnje da mogu uticati na svjedoke i suizvršioce.

Piše: Erna Mačkić

  Kriteriji po kojima se optuženima za ratne zločine određuje pritvor u BiH ponekad nisu potpuno jasni, ili pak izazivaju kontroverze.


Jedna od odrednica koja je izazvala mnogo debata, čak dovela pitanje pred Ustavni sud, jeste određivanje pritvora zbog mogućnosti da optuženi utječe na svjedoke ako se brani sa slobode.
 

Ukoliko se optuženom odredi pritvor a nije konkretno dokazan utjecaj na svjedoke, njemu se – Ustavni sud BiH je odlučio – krše osnovna ljudska prava. 
 

Prema mišljenju advokatice Vesne Tupajić-Škiljević, “ako nema konkretne opasnosti, nema ni razloga za pritvor”.
 

Tupajić-Škiljević je i bila ta koja je ovo pitanje prvi put iznijela pred Ustavni sud pokušavajući osigurati da se njen klijent brani sa slobode. U tome je i uspjela, ali na kratko.
 

S druge strane, Tužilaštvo BiH smatra da kada traže izricanje pritvora zbog mogućnosti utjecanja na svjedoke, to znači da sumnjaju da je optuženi već to mogao uraditi. Mada je Krivičnim zakonom BiH definirano kao krivično djelo za koje je zaprijećena kazna zatvora, zbog utjecanja na svjedoke još niko nije procesuiran.

 
Prema Zakonu o krivičnom postupku BiH, onaj ko svjedoka ili vještaka u sudskom postupku navede na davanje lažnog iskaza “prijetnjom, silom ili obećanjem dara ili drugih oblika koristi”, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
 

Ipak, na suđenjima za ratne zločine svjedoci se nerijetko žale da su ih kontaktirali različiti ljudi i tražili da mijenaju iskaze ili da odustanu od svjedočenja. Isto tvrde udruženja žrtava, iz kojih dolaze mnogi svjedoci. Oni se plaše da bi sve manje svjedoka moglo izaći pred sud ako budu izloženi stalnim pritiscima.
 

Lične ili prijetnje telefonom

 
Drago Žulj je, na suđenju za zločin u Bugojnu, saslušan 27. februara ove godine, kada je rekao da ga je prije dolaska na Sud BiH posjetio “školski drug” i govorio mu kako četvorica optuženih protiv kojih će svjedočiti “nisu krivi za ono za što se terete”.


“Odgovorio sam mu da će Sud odlučiti o tome. Ali, sve mi je to donijelo strah i nemir”, kazao je svjedok Drago Žulj u sudnici pri svjedočenju.
 

I predstavnici različitih udruženja žrtava kažu da im se obraćaju svjedoci govoreći da su izloženi prijetnjama, bilo putem telefona ili kroz lične kontakte.
 

“Do sada se najviše prijetilo svjedocima koji trebaju da svjedoče protiv Ratka Bundala, Neđe Zeljaje i Đorđislava Aškrabe. Čak su nam se žalili i zaštićeni svjedoci, čime smo uvidjeli da je njihov identitet poznat većem broju osoba”, kaže Kemal Pervan, predsjednik Udruženja “Istina – Kalinovik 92”.
 

Pervan ističe da su prijetnje svjedocima prijavili Tužilaštvu BiH, ali da ne znaju šta su oni dalje poduzeli.
 

U Tužilaštvu BiH navode da postoje istrage zbog utjecaja na svjedoke, iako od početka rada Odjela za ratne zločine Suda BiH, od 2005. godine, zbog tog djela nije procesuirana nijedna osoba.
 

Pored mogućnosti utjecanja na svjedoke ili saučesnike, razlozi za određivanje pritvora, prema Krivičnom zakonu BiH, jesu opasnost od bjekstva, visina zaprijećene zatvorske kazne, sigurnost građana i imovine, mogućnost krivotvorenja dokaza...  

 
Do sada je pred Sudom BiH mogućnost utjecanja na svjedoke bila jedan od najčešćih razloga za određivanje pritvora optuženima za ratne zločine.
 

Takav je slučaj bio u i predmetu protiv Neđe Zeljaje, čija se Odbrana potom žalila Ustavnom sudu BiH smatrajući da se krše prava njihovog branjenika.
 

Uz Zeljaju, Tužilaštvo BiH tereti Đorđislava Aškrabu i Ratka Bundala za ubistva, silovanja, prisilne nestanke, fizička i psihička zlostavljanja Bošnjaka u Kalinoviku tokom 1992. i 1993. godine.
 

Sva trojica su u pritvoru od kraja augusta 2007. godine.
 

Ustavni sud BiH je u maju ove godine donio odluku u kojoj se navodi da se krše ljudska prava Neđe Zeljaje jer “nije konkretno dokazan utjecaj na svjedoke”. Budući da su odluke Ustavnog suda BiH obavezujuće, Državni sud ih je primijenio.
 

Zeljaja i Aškraba su pušteni da se brane sa slobode, kao i Nisvet Gasal i Musajb Kukavica, dvojica optuženih za zločine protiv Hrvata u Bugojnu.
 

“Sud u ovom predmetu nije utvrdio da je bilo pokušaja utjecanja na svjedoke”, kazala je za Justice Report Vesna Tupajić-Škiljević, koja brani Neđu Zeljaju.
 

Tupajić-Škiljević je pojasnila da se ova odluka Ustavnog suda BiH “može koristiti i u svim drugim predmetima jer je beneficium cohaesionis (pogodnost pridruživanja)”.
 

“Već je odluka primijenjena i na druge, jer Đorđislav Aškraba nije podnio prijedlog, ali je pušten iz pritvora pošto je utvrđena povreda prava. Nadam se da će se Sud rukovoditi ovom odlukom i u drugim predmetima”, kazala je Škiljević-Tupajić.

 
Vodeći se odlukom Ustavnog suda BiH, advokat Senad Kreho je zatražio od Suda BiH da se Nisvet Gasal i Musajb Kukavica brane sa slobode, uz obrazloženje da je ona “obavezujuća i reguliše istu procesnu situaciju koja je rješenjem Apelacionog vijeća Suda BiH regulisana na drugačiji način”.

 
Uz Gasala i Kukavicu, Tužilaštvo BiH tereti Senada Dautovića i Enesa Handžića za zločine nad civilima Hrvatima koji su tokom 1993. i 1994. godine bili zatočeni u logorima u Bugojnu, kao što su Salon namještaja “Slavonija DI” i stadion “Iskra”.

 
“Odluka Ustavnog suda BiH se ne može primijeniti u odnosu na Nisveta Gasala jer se radi o konkretnom utjecaju na svjedoke. Sjetite se Drage Žulja”, protestirala je tužiteljica Slavica Terzić reagirajući na zahtjev Odbrane.
 

Unatoč tome, Prvostepeno vijeće Suda BiH je primijenilo odluku i u odnosu na Gasala i Kukavicu, te su oni u julu ove godine pušteni da se brane sa slobode.
 

Na oba suđenja gdje su optuženi pušteni iz pritvora zbog primjene odluke Ustavnog suda BiH, Tužilaštvo BiH se žalilo Apelacionom vijeću Suda BiH. 
 

“Zanemarena je veoma bitna činjenica, a to je da je konkretan utjecaj na svjedoke i saučesnike izvršen nakon što je uložena apelacija Ustavnom sudu”, navelo je Tužilaštvo, istaknuvši da nakon puštanja optuženih na slobodu “svjedoci redom odbijaju na glavnom pretresu potvrditi iskaze koje su dali u istrazi”.

 
“Kontaktirao nas je zaštićeni svjedok A i rekao da ima velikih problema jer ga susreću na ulici i prijete mu ljudi koje je spominjao u iskazu. Istakao je da je ubijeđen da cijeli Kalinovik zna njegovo ime. Moram dodati da nas je obavijestio još jedan svjedok, koji će biti saslušan u narednom periodu, da ga je kontaktirao saizvršilac optuženih i tražio da promijeni iskaz”, kazao je pred Sudskim vijećem tužilac Munib Halilović.
 

Navode tužioca za Justice Report potvrdio je i Pervan, istaknuvši da su se ti zaštićeni svjedoci obratili i Udruženju “Istina – Kalinovik 92”.
 

“Jedan svjedok nam je, objašnjavajući prijetnje, rekao: ‘Doživjet ćeš sudbinu kao i naši optuženi.’ Drugom svjedoku su telefonom ponudili novac kako bi promijenio iskaz. Kompletan razgovor je snimljen i predali smo to Tužilaštvu BiH”, kazao je Pervan.
 

Prvostupanjsko vijeće Suda BiH je optuženima Zeljaji, Aškrabi, Gasalu i Kukavici, uz ukidanje pritvora, odredilo mjere zabrane kao što su napuštanje mjesta boravišta, obavezno javljanje u policijsku stanicu i zabrana kontaktiranja sa svjedocima i saizvršiocima.
 

Tužilaštvo BiH je u žalbi ukazalo i na primjenu tih mjera, navodeći da je “nesvrsishodno” obavezno javljanje u Stanicu javne bezbjednosti Kalinovik, jer se u njoj na čelnim pozicijama upravo nalaze saučesnici protiv kojih se vodi istraga.
 

S druge strane, braniteljica optuženog Neđe Zeljaje je u odgovoru na žalbu istakla da bojazan od eventualnog utjecaja na svjedoke “nije potkrijepljena valjanim dokazima”, te da vođenje istrage protiv eventualnih saučesnika ne može imati utjecaja na određivanje pritvora njenom branjeniku.
 

Međutim, mjesec i pol kasnije, u augustu, odlukom Apelacionog vijeća Suda BiH, sva četvorica optuženih se ponovno vraćaju u pritvorske prostorije.
 

“Nije potrebno dokazivati konkretni utjecaj na svjedoke i saučesnike jer i sama bojazan da će se to desiti, utemeljena na posrednim dokazima, dovoljna je da sud ne može biti u uvjerenju da optuženi boraveći na slobodi neće kontaktirati svjedoke ili saučesnike”, navodi se u ovoj odluci. 
 

Zeljaja i Aškraba su vraćeni u pritvor zbog “konkretnog utjecaja na svjedoke Ahmu Mušanovića i ‘H’ koji je izvršen indirektno i u korist ove dvojice optuženih”.
 

U maju 2008. godine svjedok Mušanović je obavijestio sud da ga je kontaktirao Sreto Kovačević i tražio da se sastane sa Milivojem Sladojem, koji je, prema navodima Tužilaštva, jedan od učesnika u izvršenju krivičnog djela za koje se terete ova dvojica optuženih.
 

“Ovaj iskaz je bio dostupan samo Tužilaštvu i Odbrani, pa se opravdano postavlja pitanje kako je dospio u ruke Milivoja Sladoje ako ga nije proslijedila Odbrana”, navedeno je u odluci Apelacionog vijeća.

 
Uz to, ovo vijeće smatra “alarmantnim” odbijanje svjedoka da na glavnom pretresu potvrde navode iz svojih iskaza datih u istrazi. Poseban akcent stavljen je na izjavu zaštićenog svjedoka koji nije želio imenovati izvršioce strijeljanja zatočenih Bošnjaka, zbog straha od prijetnji koje je primio nakon puštanja optuženih na slobodu.
 

Poslije Zeljaje i Aškrabe, u pritvor su vraćeni Gasal i Kukavica, nakon što je Apelaciono vijeće Suda BiH također donijelo odluku o ukidanju mjera zabrane i određivanju pritvora.
 

Predstavnici žrtava se nerijetko žale da su izloženi utjecaju i prijetnjama kako porodica optuženih, tako i njihovih prijatelja, i u drugim predmetima gdje se sudi za ratne zločine.
 

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena – žrtva rata”, ističe da “nije bilo suđenja gdje nisu bile upućene prijetnje svjedocima”. Posebno ističe slučajeve Predrag Bastah i ostali i Miodrag Nikačević, koji se vode na Sudu BiH, kao i neke koji su završeni i gdje su optuženi osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.

 
Predrag Bastah i Goran Višković se terete za ratni zločin u Vlasenici, dok je Nikačević, kao bivši policajac, optužen za zločin u Foči.
 

Hasečić naglašava da su žrtve, pored prijetnji, i prilikom svjedočenja izložene “maltretiranju od optuženih i njihovih branilaca”. Pojašnjava da im se govori da “svjedoče po nečijim uputama, te da im za to plaćaju”.
 

“Žrtve seksualnog zlostavljanja imaju traumatična iskustva i potrebno je vremena i lične hrabrosti da pred drugima javno progovore. Svjesni i da optuženi imaju pravo na odbranu, ističemo da vrijeđanje dostojanstva žrtava nije korektno jer se nastoji srušiti moral i izvršiti pritisak, to jest zastrašivanje svjedoka koji trebaju da svjedoče u drugim predmetima”, kaže Hasečić. 
 

Erna Mačkić je novinarka BIRN – Justice Reporta. erna@birn.eu.com. Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.