Kondić i ostali: Upisivanje zatvorenika

06 oktobar 2008  U nastavku svjedočenja, svjedok Tužilaštva govorio o svom boravku u Staroj Gradiški, te logoru Manjača, gdje mu je ubijen brat.

Drugog dana svjedočenja, Muhamed Filipović je, kao svjedok Tužilaštva BiH, ispričao kako je iz Ključa odveden i zatočen u Staru Gradišku, te potom u logor Manjača, gdje mu je ubijen brat.

Filipovića je Tužilaštvo počelo ispitivati na ročištu, 29. septembra, kada je ispričao kako je u maju 1992. godine uhapšen i odveden u policijsku stanicu, gdje je fizički maltretiran, te je rekao da je načelnik policije u Ključu tada bio Vinko Kondić.

Državno tužilaštvo tereti Kondića, uz Boška Lukića i Marka Adamovića, za učešće u organizovanju grupe ljudi i podstrekavanju na počinjenje genocida, te za zločine protiv čovječnosti počinjene 1992. godine na području Ključa.

Muhamed Filipović je pričao kako je u Staroj Gradiški boravio u ćeliji u kojoj je bila samo deka i “kanta za vršenje nužde”, te kako je dva puta dnevno dobivao hranu koja je bila “kao jedan zalogaj”. Tu je, 11. juna, doveden i njegov brat Omer.

“On mi je pričao da su ga, dok je bio na Pudinom Hanu, pozivali da se preda ili će pobiti sve civile. Predao se Vinkovoj policiji. Druge nije ni bilo. Zarobljen je i, nakon dva dana, doveden u Gradišku”, rekao je Filipović, dodavši kako su tu bili do 15. juna 1992. godine, kada su, sa preko stotinu zatvorenika, prebačeni u logor Manjača.

Zarobljavanje civila u Ključu i okolnim selima, te njihovo odvođenje i maltretiranje, prvo u Staroj Gradiški, a potom i logoru Manjača, spominje se u optužnici protiv Vinka Kondića.

“Na ulazu u Manjaču dočekao nas je Željko Bulatović. Pitao je da li smo ‘upisani’, to je značilo da li smo pretučeni. Onda su nas Bulatović i njegava grupa ‘upisivali’. Tukli su nas oko dva sata, te uveli u štalu. Oni su to zvali paviljon, ali za mene je bila štala. Tu sam ostao do 15. septembra 1992. godine”, prisjetio se svjedok.

Željko Bulatović je pred banjalučkim Okružnim sudom osuđen na 11 godina zatvora zbog zločina počinjenih u logoru Manjača.

Prema Filipovićevom iskazu, Bulatović i “njegova grupa” su mu ubili brata Omera, 28. jula 1992. godine.

“Oni su ga tukli, ubacili u jednu rupu i skakali po njemu. Njega su dva puta dnevno prozivali i izvodili. Bio je isprebijan na mrtvo ime. Druga runda dođe navečer i proziva. Govorio sam Omeru da ne izlazi. On mi je rekao: ‘Svejedno, ili danas ili sutra.’ Dozvolili su mi poslije da ga vidim. Mrtav je ležao u ćeliji. Proučio sam mu Fatihu, iako se u to vrijeme zbog toga u Manjači gubila glava”, ispričao je Filipović.

Na narednom ročištu, 8. oktobra 2008. godine, Odbrana Vinka Kondića će unakrsno ispitati ovoga svjedoka.